POLAČE

Luka Polače prirodna je luka zatvorena s četiri otočića: Kobrava, Ovrata, Moračnik i Tajnik, zaštićena od utjecaja izravnih vjetrova. U području arheološke zone nastalo je staro naselje Polače, prije 150 godina. Četiri kamene kuće naslonjene su na samu palaču i s njome su srasle u jedan arhitektonski sklop. Kasnije, u neposrednoj blizini, nastaju još neke kuće. Kako bi se zaštitio ovaj arheološki lokalitet, dolazi do gradnje novog naselja uz obalu, istočno od starog naselja.
Iznad naselja na uzvišici, imali su Iliri svoj kaštio, koji je vjerojatno služio za stražu i kontrolu ulaska stranih brodica u luku Polače. Ilirsko razdoblje na cijelom otoku vidljivo je, jer ima dosta tragova njihovog života. Nađene su gradine, grobovi, ostaci kaštela. Sve uzvisine s imenom Gradac skrivaju tragove boravka i života Ilira, a legenda kaže kako su pripadale izumrlom plemenu Roguđana, npr. Sladin Gradac, Vilin Gradac. Takve tragove gradine nalazimo na vrhu Veliki Sladin Gradac, do kojega vodi jedna od naših poučno-ekoloških staza.
Prema djelu rimskog pisca, Appiana "De rebus Illyricis", Mljet je došao u vlast Romana 35. god. prije n.e., za vrijeme cara Augusta. Tu je također navedeno kako su pokoreni Iliri i njihov grad Melitusa spaljen, a stanovništvo odvedeno u roblje. Vjeruje se da se preživjelo stanovništvo u unutrašnjosti otoka stopilo s pridošlim Romanima. U Polačama imamo značajan arheološki lokalitet iz rimskog razdoblja s ruševinama palače, termi, dviju bazilika i još jedne građevine nepoznatoga titualara. Palača je vjerojatno iz 4. ili 5. stoljeća po Dyggve-u, danskom istraživaču. Imala je dvije kule u pročelju, s ulaznim vratima okrenutima moru, dva prozora za stražara. Imala je također veliku središnju dvoranu raspona oko 12 m i okruglu kulu u začelju objekta. Impozantni su ostaci njezinih zidova u prostorijama koje su sačuvane. Središnji zidovi bili su znatno viši od pobočnih. U neposrednoj blizini nađeni su ostaci termi s mozaikom ptice ždral, koja je simbol Istočnih Gota. Oni su vladali Mljetom od 493. godine, nakon propsati Zapadnog rimskog carstva. Otok Mljet, zajedno s Dalmacijom potpao je 535. godine pod Istočno rimsko carstvo.
Prema dokumentima za vrijeme cara Septimija Sesvera prognan je Agezilaj iz Anazerba u Kilikiji (Mala Azija) na Mljet sa svojim sinom Opijanom. On je na Mljetu sagradio velebnu palaču, čiji ostaci još i danas krase ovu uvalu. Legenda kaže kako je ovdje pjesnik Opijan spjevao ep o ribanju "Halieutika" na grčkom. Ruševina dviju bazilika nedaleko od palače, koje su zamjetnih dimenzija, govore kako je ovdje boravio prilično velik broj ljudi. Jedna od bazilika je pregrađivana (lokalitet Nodilove košare) pa se može zaključiti da je u nekom vremenu bio smanjen broj stanovnika, te je smanjen i prostor za molitvu. Na drugom lokalitetu vidljive su nadogradnje koje je građevina doživjela, tako da se može zaključiti kako je egzistirala od I. do XII. stoljeća. Vidljivi su ostaci krstionice za odrasle i mjesto na kojemu je stajalo sjedalo za biskupa, koje je tu također pronađeno. Kako je biskup uvijek išao s carem vidi se da je Mljet u doba Rima carski posjed. U jednom spisu iz 5. st., dakle iz rimskog razdoblja, navedeno je kako je prihod od posjeda na Mljetu 200 solida godišnje, što je bila značjana svota. Prihod je davalo maslinovo ulje, vino, suho meso, sir, koža koza i ovaca, suha i usoljena riba, med, ječam, drvo za ogrjev i drvena građa. Medu zahvaljuje otok ime Melita, jer latinski mel, melis znači med. Mljet ostaje u vlasti Romana sve do XII. stoljeća, u sastavu Istočnog rimskog carstva, iako njegov istočni dio naseljavaju pridošli stanovnici - Hrvati iz Neretvanske doline. Stara legenda na otoku govori o boju kralja Dešina i duke Remina na brdu Bijeđ, gdje je vjerojatno bila romanska izvidnica. Završna bitka bila je na Ivan dan 24. lipnja, legenda ne spominje koje godine, ali spominje da je boj bio u Ivanjem polju, a krv je tekla preko Draginjeg guvna do uvale Velika Tatinica (oko 1.000 m udaljeno).
Polače imaju izvor vode koji u ljetnim mjesecima nije velik međutim može poslužiti za život. Nalazi se u neposrednoj blizini palače. Na lokalitetu Vodice iznad Kneževa polja postoji veći izvor, koji je bio uređen u rimskom razdoblju, a temelji uređenja i danas su vidljivi. Izvor je bio zaštićen od zagađenja, možda i potpuno zatvoren.