HRV
ENG

SVETA MARIJA

U XII st. otok Mljet dolazi u vlast Neretljana. Kralj Desa daruje otok Benediktincima iz Monte Cassina na Garganu u Apuliji kao isključivi posjed. Iz Italije dolaze tri benediktinca porijeklom Dubrovčani i odabiru otočić sred Velikog jezera za svoje trajno boravište. Tu grade crkvu Sv. Marije i samostan u romanici. Prvobitno crkva i samostan nisu bili međusobno povezani. U klaustru samostana možemo vidjeti ulazni portal prvog samostana i dvaju prozora.

Godine 1345. opat samostana Sv. Marije sklapa ugovor po kojemu samostan ostaje vlasnik jedne trećine otoka, a na drugom dijelu osniva se Univerzija (općina). Mljetska univerzija mora svake godine plaćati samostanu 300 perpera, davati 1 kokoš po kući za praznik Sv. Vlaha i osigurati 2 pastira po izboru samostana za cijelu godinu. Odmah nakon toga donesen je Mljetski statut i od tada se vode tri vrste knjiga mljetske kancelarije: Documenti, Vendite, Testamenti. Otok Mljet definitivno je priključen Dubrovačkoj Republici 1410. godine.

U 16. st. crkva i samostan povezuju se u jedan sklop, jer crkva dobiva renesansno predvorje i trijem, a samostan postaje prostrana renesansna zgrada s podrumima, prizemljem i katom. U 17. st. vjerojatno je dograđena obrambena kula i obrambeni zid radi obrane od turskih gusara. Iako zgrada ima izgled renesansnog ljetnikovca, zapravo je i fortifikacijska građevina, potpuno zatvorena pa je tako i apsida crkve zazidana u obrambeni zid. Konzervatorskim radovima je otvorena kako bi se vidio arhitektonski sklop romaničke crkve Sv. Marije. Ispred same zgrade bio je sagrađen renesansni trijem, sjenica za barke. Zgrada je bila povezana s morem, jer se iz Velikog jezera moglo barkom pod trijem i u podrume samostana. Prema opisu pjesnika Ignjata Đurđevića sa samostanskih prozora mogla se loviti riba. U 18. st. rađene su preinake na crkvi, dograđene su kapele, tako da je tlocrt crkve dobio izgled križa i uređen je barokni balkon koji je sačuvan do danas.

U ovom samostanu bilo je sjedište Mljetske kongregacije (Congregatio Melitensem ili Melitanam), od njezina osnutka početkom 16. st. Prvi predsjednik bio je opat i pjesnik Mavro Vetranović Čavčić, koji je iz Rima pozvan kako bi stao na čelo Kongregacije i oživio njezine samostane. U sastavu Kongregacije bila su četiri muška samostana na području Dubrovačke Republike (Sv. Mihovil na Šipanu, Sv. Andrija na morkoj pučini, Sv. Jakov kod Dubrovnika i Sv. Marija na Mljetu). Ovime se htjelo postići da samostani budu izravno pod Rimom, tj. da se izbjegne utjecaj Venecije na Dubrovačku Republiku. Sjedište Kongregacije preneseno je kasnije u Sv. Jakov kod Dubrovnika. Jedan od opata bio je pjesnik Ignjat Đurđević iz poznate dubrovačke patricijske obitelji. Spjevao je satirički ep "Suze Marunkove" u kojemu se spominju geografski pojmovi Mljeta, po čemu se vidi da su likovi vezani uz otok. Kongregacija je definitivno dokinuta 1808. zauzimanjem Dubrovnika od Napoleonove vojske. Ukinućem Kongregacije raznesena je i spaljena njezina velika knjižnica i psimohrana, tako da su neki podaci nedostupni. Samo mali dio sačuvan je u knjižnici Male Braće u Dubrovniku. Benediktinci su umirovljeni i preseljeni u samostan Male Braće u Dubrovniku, a zgrada otada mijenja vlasnike. Mljetski statut odnesen je u Beč, a u zgradi samostana obitavala je Austrijska šumska uprava do kraja I svj. rata. Zgrada je tada dana Dubrovačkoj biskupiji. Iza II svj. rata oduzeta je Biskupiji i biva prazna do 1961., kada je u njoj otvoren hotel koji je radio do Domovinskog rata 1991.

Na vrhu otočića Sv. Marije postoje još građevine kojima se ne zna točna namjera niti datiranje. Cijeli otočić zapravo je maslinik s uređenim stazama za šetnju i kamenim klupama za odmaranje.
Ulaz u crkvu
  Trijem ispred crkve i samostana

made by Ksenija BanovacCopyright 2008. Suveniri Katja