HRV
ENG

MONTOKUC

Za vedrih ljetnih dana poslije kiše, kada zapuše lagana ljetna bura, otvara se vidik sve do udaljenih pučinskih otoka Lastova i Visa, a Korčulu vidimo jasno kao na dlanu. Za vrijeme ljetne sezone i povećane opasnosti od požara, iskusne oči požarnog motritelja svaki dan promatraju cijelo područje temeljnog fenomena, kako bi se sačuvale nepregledne šume alepskog bora i makije od opasnosti koju donosi požar.

Na Mljetu imamo dva osnovna tipa šumskih zajednica koji zauzimaju velike površine: klimazonalna zajednice hrasta crnike i crnog jasena (Orno - Quercetum ilicis H-ić, 58.) i zajednica alepskog bora s podstojnom etažom makije (Pinetum halepensis Anić 58.). Na vrlo malenom lokalitetu imamo crni grab (Ostrya carpinifolia), koji je karakterističan za mediteransko-montani pojas na susjednom Pelješcu, i šumu pinja (Pinetum pineae, Anić 59) na krajnjem jugoistočnom dijelu otoka (Pinjevca, Saplunara).

Šuma hrasta crnike dolazi na Mljetu uglavnom kao degradirani stadij makije, nastala sječom sjemenske sastojine i obnavljanjem iz panja. Nalazimo je na osojnim izloženostima. Što su sječe učestalije, visine stabalaca su niže, a drvna masa manja. Niska šuma (panjača) na lokalitetu Velika dolina i Valakija lijepog je izgleda, pa može kod promatrača izazvati dojam kako je to srednja šuma (neka stabla iz sjemena, a neka samo iz panja) ali to je uglavnom radi stojbinskih prilika i položaja samog lokaliteta na terenu.

Makija je šikarasta šuma koja je sastavljena od zimzelenih (rijetko listopadnih) vrsta koje su povezane bodljikavim povijušama, pa je često neprohodna. Osnovne vrste koje dolaze u makiji su: hrast crnika, česvina (Quercus ilex L.) i crni jasen (Fraxinus ornus L.), a vrste koje ih prate uglavnom su: lemprika (Viburnum tinus L.), planika (Arbutus unedo L.), veliki vrijes (Erica arborea L.), mirta ili mrča (Myrtus communis L.), zelenika (Phillyrea latifolia L.), trišlja (Pistacia lentiscus L.), lovor (Lurus nobilis L.). Od povijuša u makiji nalazimo sljedeće vrste: teteviku (Smilax aspera L.), broć (Rubia peregrina L.), Božje drvce (Lonicera implexa Ait.), bljušt (Tamus communis L.), divlju ružu (Rosa sempervirens L.). Šuma alepskog bora dolazi uglavnom s podstojnom etažom makije i nalazimo je na prisojnim izloženostima. Alepski bor je vrsta koja rado zauzima nove terene, često je u prošlosti korišten za pošumljavanje. Ima lako sjeme, a dobro prihvaća nove terene, posebice nakon požara. U NP "Mljet" posebna se pozornost posvećuje preventivnoj zaštiti od požara.


Pogled s Montokuca prema Polačama
Pogled na Solinski kanal i otvoreno more
Pogled s Montokuca
Pogled na Veliko jezero, Goveđare i Korčulu
Pogled s Montokuca prema jugoistoku
Pogled s Montokuca


made by Ksenija BanovacCopyright 2008. Suveniri Katja